Holokaust je naziv za sustavan progon Židova i njihovo uništenje koje su nacisti provodili u razdoblju od 1933. do pada nacističke Njemačke 1945. g. Kao sjećanje na ratne strahote, patnje i uništenje jednoga naroda, 27. siječanj obilježava se kao Dan sjećanja na žrtve Holokausta.

         Procjenjuje se da je do kraja Drugoga svjetskoga rata ubijeno oko šest milijuna Židova. Nacisti su odabrali šest logora koji su pretvoreni u logore istrebljenja. Masovno uništenje Židova nacisti su sustavno provodili od 1942. g. kada je nacistička Njemačka donijela odluku o konačnom rješenju židovskog pitanja.

        Kada su savezničke snage ušle u Ordurf u Južnoj Njemačkoj, dočekale su ih stravične slike. Logor je bio pun izgladnjele robovske radne snage i nepokopanih leševa. Nacistički logori bili su opremljeni plinskim komorama koje su izgledale kao prostorije za tuširanje. Žrtve su se dopremale u željezničkim vagonima i odmah po dolasku upućivale u plinske komore gdje ih se ubijalo ugljikovim monoksidom i ciklonom B. Potom su im vadili zlatne zube i trupla otpremili u krematorije na spaljivanje. Procjenjuje se da je samo u Auswichu ubijeno između 1 100 000 i 1 500 000 Židova, najviše žena, djece i staraca.

        Holokaust se obilježava širom svijeta kao opomena čovječanstvu da se povijest više nikada ne ponovi.

         Naša je škola samo jedna u nizu koja obilježava ta sjećanja.

        Proveden je Projekt Šafran kojim su učenici osmih razreda zajedno s učiteljicom povijesti Anicom Marković posadili lukovice šafrana u školskom dvorištu u obliku šesterokrake zvijezde. Židovi su je morali nositi na kaputu kako bi bili javno obilježeni.

        Sađenje lukovica šafrana žute boje zabilježeno je nizom fotografija, a učenice Antonija Čeliković i Marija Kovačević izradile su na tu temu i plakat koji je izvješen u holu škole. Dan sjećanja na Holokaust realiziran je i kroz izradu velikog panoa na kojem su izložene fotografije o stradanju, patnjama i sastavnom uništenju jednog naroda – ŽIDOVA.

        Stravične slike u svakom od nas izazivaju osjećaj boli, tuge i nemira. Opominju nas, da bi nakon istinske spoznaje nacističkih masovnih zločina, svatko od nas trebao preuzeti dio odgovornosti kako se povijest više nikada ne  bi ponovila.

                                             Marković Anica, učiteljica povijesti