Dana 22. travnja 2026., mi, osmaši i ostali učenici predmetne nastave otišli smo na jednodnevni izlet u pratnji naših razrednika.

Zaputili smo se u Đurđevac gdje smo posjetili  pustinju na istočnom dijelu grada. U narodu je poznata pod nazivom „Krvavi peski“ i „Hrvatska Sahara“. Prošetali smo se i bilo nam je zanimljivo vidjeti biljke koje rastu samo u pustinji. Nakon pijeska i sunca obišli smo Muzej Grada Đurđevca u kojem smo slušali legendu o Picokima. Saznali smo da zahvaljujući lukavstvu jedne starice, na njen prijedlog kapetanu grada, vojnici su iz topa ispalili pjetlića – picoka, zbog čega su Osmanlije zaključili da u utvrdi ima hrane. Bio je to razlog da prestanu opsadu i krenu dalje, nazvavši građane  grada Picokima, imenom koje i danas Đurđevčani s ponosom nose. U muzeju smo vidjeli stare narodne nošnje i gledali kratki video o ratu s Osmanlijama. Također smo čuli legendu o Rogatom konju. Tko vidi Rogatog konja tijekom noći, bit će vječno mlad.

Poslije svih legendi i razgledavanja, napokon smo otišli na kupanje u Daruvarske toplice. Bilo nam je lijepo kupati se s prijateljima. Uživali smo u toploj vodi i u vremenu provedenom tamo.

Svemu što je lijepo brzo dođe kraj tako da smo oko 17 sati krenuli kući. Svim učenicima bilo je zanimljivo i lijepo, a posebno nama, osmašima, jer nam je to bio zadnji i jedan od najboljih izlet u osnovnoj školi.

Učenice 8.a razreda Dunja Medenica i Tena Ugarković