Osnovna škola Ante Starčevića Rešetari

Opsada te bogate i lijepe metropole istočne Slavonije trajala je od početka kolovoza. Zauzimanje grada heroja bilo je neizbježno. Tri je mjeseca cijeli grad proveo u podrumima i skloništima. Pedeset i šest dana nisu imali struje, vode i telefonskih veza sa svijetom, a nedostajalo im je i hrane. U gradu više gotovo da nema zgrada, kuća niti skloništa. Šačica je preživjelih boraca i već legendarnih palih heroja poput Blage Zadre i Siniše Glavaševića. Kao nijemi svjedoci strašnoga rata, nad gradom dominiraju uništeni silos, vodotoranj,  ostaci crkve, baroknih palača…  Većina branitelja posljednjih dana napada više i nije imala streljiva, no grad heroja se i dalje branio ponajviše srcem i ljubavlju.                                         
Obrana Vukovara postala je simbol, a njegove  žrtve temelj hrvatske slobode.                                            

I ove godine, na dvadesetu obljetnicu pada grada heroja, u znak sjećanja smo u našoj školi pripremili nekoliko aktivnosti. Vjeroučiteljica Vesna Vlaović je za učenike sedmih razreda priredila radionicu u kojoj su se čitale najpoznatije priče urednika Hrvatskoga radija Vukovar i ratnoga izvjestitelja Siniše Glavaševića. Svoje osjećaje učenici su prenijeli na papir i napisali pjesme o ljubavi, zagrljaju, svemiru…

U holu naše škole uredili smo i prigodni pano. Nastavnica povijesti Anica Marković je s učenicima izradila plakat na temu Domovinski rat. Naša knjižničarka Daniela Gubić se kroz izradu plakata osvrnula na život i djelo Siniše Glavaševića s posebnim naglaskom na njegovu tragičnu sudbinu. Njegovi izvještaji su poticali Vukovarčane da ne izgube nadu unatoč svemu. Čitajući njegovo djelo nakon dvadeset godina, i dalje u nama izaziva iste osjećaje – tuge, ponosa i hrabrosti.

Nastavnica Dragana Gorički je u suradnji s knjižničarkom Danielom Gubić i pedagoginjom Ivanom Perić priredila emisiju za školski razglas pod nazivom Sjećate li se Vukovara. Time smo željeli potaknuti učenike i djelatnike naše škole da zapale svijeću za Vukovar, za sve ljude koji su svoje živote položili na oltar Domovine. Neka se Vukovar nikada ne zaboravi, a isti zločin neka se nikada ne ponovi.

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac -netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi. (Priče iz Vukovara, Siniša Glavašević)

               Nives Peić, 8.a